S Isusom od Getsemanija do Uskrsa

Autor: S. Kata Ostojić

Ponedjeljak, 15. ožujka 2010.

Gospodine, onu večer, u maslinskom vrtu bila sam s Tobom. Tvoji učenici ni primijetili nisu da za vama cijelim putom hodi jedna žena.

Žena kojoj si samo Ti znao ime, žena čija Ti patnja nije bila strana, žena koju si naučio kako se Ljubi.

Stala sam iza jedne masline i slušala Tvoj posljednji govor izabranima. Govorio si jače nego ikad prije, svaka riječ bila je istina koja preodgaja i osnažuje.

Vidjela sam na licima učenika da ih je strah takvog govora; i prije su ti znali reći “ Tvrd je to govor’.

Na kraju Ti jednostavno reče “ Molite da ne padnete u napast”.

Povukao si se iza jedne masline a učenici utonuše u dubok san.

Ja sam neko vrijeme sve budno promatrala.

Molio si tiho, lice Ti je bilo čudesno sjajno kao da je na njemu bio sjaj svih zvijezda i mjeseca koji je sjao ljepše no ikad prije.

Gledajući Te takvog i ja sam zaspala. Probudila me je neka galama, vidjela sam da si okružen vojnicima, a učenika nigdje nije bilo.

Sklonila sam se još dublje u maslinik i gledala kako Te odvode.

Gledajući za Tobom sjetila sam se sna koji sam u masliniku usnula.
Sanjala sam kako hodim za Tobom, neki teški križ na Tvojim leđima, svjetina koja se gura oko Tebe, kao ono nekoć ja.

Zašto, ali zašto?

Oni kao da ne žele ozdravit, kao da ti na leđa stavljaju sve svoje grijehe, kao da ti lome rebra svojim slabostima.

A ja, već sam od Tebe primila dar, ozdravio si me, onog dana kad si mi rekao ; “ Oprošteni su ti grijesi”.

I krenula sam za Tobom.

Svezanog te odvedoše do onih kojima slobodu, kao i meni, možeš samo ti dati.

I osudiše te.

(Osudiše Ljubav.)

Sve vrijeme bila sam uz Tebe, ovaj put svjesna da ideš na kalvariju zbog mene, zbog svih mojih padova, a bilo ih je.

Kad bih Ti bar sada mogla prići. Kad bih Ti sada mogla kosom obrisat znoj s lica, pomašću noge.

Bolno je Gospodine gledati Te, bolno je gledati patnje onog kog se ljubi.

Padaš, teško Ti je…

Stižemo na Kalvariju, pribijaju Te na križ.

Razilaze se oni zbog kojih si ovdje, odlaze svi oni čije su Te životne stvarnosti prikovale na križ.

A ja, nijema, uplakana, slaba da bih išta učinila… gledam. I čekam.

Kiša jako pljušti. Lagano, stalno se obazirući prema mjestu gdje si raspet silazim u svoj svagdan.

Sutra u subotu, ja više nisam ista, promijenio si me.

Tvoja patnja, Tvoje umiranje na križu probudili su u meni vjeru: Moj Bog je živ.

Sjetila sam se i u srcu počela prebirati sve one riječi koje sam od Tebe čula.

Krenuh do mjesta gdje su Ti položili mrtvo tijelo, nije Te tamo bilo. Nisam Te tamo ni mislila naći.

Ostavio si anđela da me čeka s radosnom viješću “ Nije ovdje, nego uskrsnu!”

I pođoh s radosnom viješću u svijet želeći da i drugi povjeruju, jer vjera u Tebe unosi Uskrs u živote svih nas.